Obnova
Elaborat
Indeks Članka
| REPUBLIKA HRVATSKA MINISTARSTVO KULTURE Uprava za zaštitu kulturne i prirodne baštine Konzervatorski odjel Split Split, Poljudsko šetalište 15 tel. 021/342-327 fax. 021/48-993 | |
VALORIZACIJA, STANJE I KONZERVATORSKE SMJERNICE UREČENJA DESET NAJSTARIJIH CRKVI ŽUPE BLATO
| |
| IZRADILI: Ivo Vojnović d.i.a. mr. Ambroz Tudor | Pročelnik: mr. Joško Belamarić |
|
Split, prosinac 1996. | |
UVOD
| Deset najstarijih crkvi župe Blato predstavlja iznimnu spomeničku vrijednost. Iako izgledom i veličinom skromne, one u svim svojim slojevima zapravo kriju veliki dio povijesti samog mjesta Blata. Najstarija među njima, barem u postojećem stanju, predromanička crkva sv. Kuzme i Damjana izniman je spomenik i najstarija sakralna građevina na otoku. No, pretpostavljeni arheološki slojevi većine ovih crkvi zadiru u još dublju prošlost. Posebno se ističu crkve na uzvisinama, Sv. Juraj, Sv. Marko, Sv. Mihovil i Sv. Martin gdje se može pretpostaviti kontinuitet građevine od kasne antike ili ranog srednjeg vijeka. Neke od njih su smještene na mjestima pretpovijesnih gradina što ih povezuje s najstarijom poznatom poviješću ovih prostora. Obnova ovih crkava je potekla od želje za obnovom jednog drevnog običaja: procesije "po gorah". Mogućnost održavanja procesije otvara potrebu za dva veća zahvata u krajoliku: obnavljanje pristupnih puteva i čišćenje raslinja oko crkvi. Samo čišćenje raslinja vratiti će pogledu male, ožbukane crkve u polju i na uzvisinama i dati će Blatačkom polju dodatnu kulturološku vrijednost. Poseban problem pri probijanju pristupnih puteva je gustoća arheoloških zona u blizini blatačkog polja koje je od pamtivijeka naseljeno. Smatramo da se stari putevi moraju koristiti što je više moguće jer su oni već uklopljeni u krajolik. |
CRKVA SV. KRIŽA
| Crkva se nalazi na starom groblju u središtu Blata. Sagrađena je prema oporuci Jakova Radostića od 17. ožujka 1346. godine. Jednobrodna je građevina s polukružnom apsidom,. čiji je promjer 3, 20 metara. Usmjerena je u pravcu istok-zapad. Zaključena je dvovodnim krovištem, pokrivenim kupom kanalicom. Nad glavnim pročeljem se diže manji zvonik na preslicu. Glavno, zapadno pročelje je raščlanjeno s pravokutnim vratima u središnjoj osi i s dva kvadratna prozora sa strane. Iznad nadvratnika je gotička, polukružna luneta raščlanjena okruglim prozorom, koji je bogato ukrašen motivima izmjeničnog zubca, dijamantnog šiljka i kvadrilobnim otvorom u sredini. Luneta je uokvirena izbačenim polukružnim vijencem, koji je oslonjen na konzole. Vijenac i konzole su bogato profilirani pri čemu dominira izrazito gotički motiv štapa. Južno i sjeverno pročelje su raščlanjeni s eliptoidnim baroknim prozorima u središnjoj osi pročelja. Ovi otvori su bogato ukrašeni biljnim motivima i motivima otvorenog svitka. Polukružna apsida je neraščlanjena otvorima. Izrazito je masivna u odnosu na gabarit broda crkve, čime odaje raniji, romanički utjecaj. U unutrašnjosti je crkva zasvođena šiljatim svodom s pojasnicama. Gotički brod crkve je sagrađen u 14. stoljeću. Apsida je izrazito romaničkih stilskih osobina te bi stoga bila sagrađena najkasnije do kraja 13. stoljeća. U apsidi su prisutni tragovi naknadnog povisivanja svodova i trijumfalnog luka. Sonda na spoju zida apside i tijela crkve pokazala fizičku nepovezanost ovih zidova. Bez arheoloških istraživanja nije moguće više reći o vremenu gradnje apside. Crkva sv. Križa pripada zanimljivoj skupini blatačkih crkava koje uz gotički brod crkve imaju romaničku apsidu. Pored spomenute to su još crkve sv. Jeronima, Gospe od Poja i sv. Mihovila čija je apsida nestala ali preostali tragovi pokazuju njen izvorni gabarit. Crkve sv. Jeronima i sv. Križa su gotovo identične čak i po rješenjima glavnog pročelja, dok su gabariti Gospe od Poja nešto veći, a sv. Mihovila manji od prve dvije. Arheološka sonda u apsidi crkve Gospe od Poja pokazala je izvornu podnicu apside na cca. 1 metar nižoj visini od podnice gotičke crkve. Ova činjenica upućuje na mogućnost su i ostale crkve ove skupine građene u više faza. Crkva je u dobrom stanju. Potrebno je skinuti vanjsku žbuku i zamijeniti dotrajali pokrov novom kupom kanalicom. Unutrašnji zidove treba ožbukati. I ovdje će arheološka istraživanja biti obvezujuća. Pored sanacije same crkve treba voditi računa i o uređenju starog groblja oko crkve. |
CRKVA SV. KUZME I DAMJANA
| Crkva sv. Kuzme i Damjana nalazi se na zapadnom rubu Blatačkog polja, u predjelu koji se naziva Zablaće. Prvi puta se kao postojeća spominje u jednom notarskom spisu 8. svibnja 1363. godine Jednobrodna je građevina pravokutnog tlocrta s kvadratnom apsidom. Pokrivena je dvovodnim krovom. Pokrov su kamene ploće. Usmjerena je u pravcu istok-zapad. Iznad tjemena zabata glavnog pročelja se diže zvonik na preslicu. Glavna osobina raščlambe ove crkve su plitke, izdužene lezene koje ravnomjerno raščlanjuju vanjske i unutrašnje zidove broda crkve i apside. Portal glavnog pročelja je pravokutnog oblika s prošupljenom lunetom u zaključku. Portal je istaknut natstrešnicom koja je zaključena dvovodnim krovom. Otvor predvorja je polukružnog oblika. Crkva izvorno nije imala prozore, a dva kvadratna na bočnim pročeljima su naknadno otvoreni. Apsida je znatno niža od broda crkve. Zaključena je dvovodnim krovištem pokrivenim kamenim pločama. U unutrašnjosti je crkva nasvođena šiljastim svodom koji je sagrađen u kasnom srednjem vijeku, najkasnije do kraja 15. stoljeća. Crkva sv. Kuzme i Damjana je najstarija sakralna građevina na otoku. Sagrađena je na kasnoantičkom kompleksu iz 6. stoljeća, što potvrđuju arheološki nalazi probnih istraživanja iz 1969. godine. Sagrađena je u 12. stoljeću te pripada skupini kasnih predromaničkih, odnosno starohrvatskih crkava. U unutrašnjosti se nalaze jedinstveni srednjevjekovni grafiti brodova, koji prikazuju pomorsku bitku. U crkvi je postavljen novi pokrov od kamenih ploča (ne i na apsidi), ali na način koji bi zahtjevao još dorade. Pukotine na zidovima i pročeljima treba sanirati. Potrebno je urediti i sjeverno pročelje kao i kompletnu unutrašnjost. Treba dovršiti konzervaciju srednjevjekovnih grafita u unutrašnjosti crkve. Južno od crkve vidljivi su ostaci kuća građenih u suhozidu. Zbog toga bi na tom mjestu trebalo ukloniti raslinje kako bi se moglo preciznije odrediti karakter ovih gradnji. |
CRKVA GOSPE OD POJA
| Crkva Gospe od Poja je kao postojeća prvi put spomenuta 14. kolovoza 1336. godine. Njen značaj u kasnom srednjem vijeku potvrđuje činjenica da se Blatačko polje, inače Campus magnus, ponekad naziva Campus magnus sanctae Mariae ili Campus sanctae Mariae, te jedanput, svečano, Campus sanctae Virginis gloriosae de Blata. Crkva je smještena na sjevernom rubu Blatačkog polja. Jednobrodna je građevina s polukružnom apsidom. Usmjerena je u pravcu istok-zapad. Pokrivena je dvovodnim krovištem, dok je apsida pokrivena u nekoliko isječaka. Sljemeni između isječaka su pokrivena kupom kanalicom, dok su isječci žbukani. Krov crkve je pokriven kupom kanalicom. Sva pročelja crkve su ožbukana. Glavno, zapadno pročelje je u središnjoj osi raščlanjeno s kvadratnim vratima u nižem dijelu, te jedinstvenim prozorom u obliku broja osam u gornjem dijelu pročelja. Bočno od vrata su dva eliptoidna, barokna prozora. Tjeme zabata glavnog pročelja je presječeno podnožjem zvonika na preslicu, koji je otvoren s jednim šiljatim otvorom. Bočna pročelja su raščlanjena s po jednim malim prozorom, pravokutnog oblika. Na spoju apside i broda crkve je prigrađen umetak koji ispunja ostatak prostora između apside i ravnine bočnog pročelja crkve. Arheološka sondiranja, provedena 1970. i 1976. godine, pokazala su da je crkva sagrađena na starijoj građevini. Sonda na pločniku crkve je pokazala da se na dubini od cca. 1. metra nalazi starije popločenje "pavimentum romanum", dok je na istoj dubini u apsidi otkrivena dobro očuvana baza oltara. Pretpostavlja se postojanje rimske ville rustice na ovom mjestu ali i starije sakralne građevine. Ova je crkva u relativno dobrom stanju jer su primjetna samo manja oštećenja u unutrašnjosti nastala prodorom oborinske vlage. Trebalo bi stoga zamijeniti stari i dotrajali pokrov od kupe kanalice, a zemljani nasip oko crkve ukloniti. Ovim bi se otklonila opasnost prodora zemne vlage u unutrašnjost crkve, a sama bi crkva dobila prirodnije proporcije. Arheološka sonda koja je zauzela cijelu apsidu crkve i dan danas je nezatrpana. Radove na arheološkim istraživanjima bi zbog važnosti lokaliteta trebalo nastaviti. Žbuku s vanjskog pročelja treba otući, a postojeća željezna vrata crkve zamijeniti novim drvenim. I ovdje je, kao na crkvi Sv. Jeronima, sonda na pročelju pokazala odvojenost zida apside od zida ostatka crkve. Zašto je tomu tako potvrdit će istražni arheološki i konzervatorski radovi. |
CRKVA SV. MIHOVILA
| Smještena je na južnoj strani Blatačkog polja, na malom brežuljku koji se po njoj naziva Sv. Mihovil. Prvi put se kao postojeća spominje 1346. godine. Crkva je jednobrodna građevina pravokutnog tlocrta. Tragovi apside, najvjerojatnije polukružne, su vidljivi na začelnom pročelju. Usmjerena je u pravcu istok-zapad. Pokrivena je dvovodnim krovištem koje je pokriveno kamenim pločama. Tjeme zabata glavnog pročelja je prekinuto podnožjem zvonika na preslicu koji je u gornjem dijelu otvoren jednim polukružnim otvorom i zaključen dvovodnom strehom s križem u sljemenu. Zabati ove crkve su nesimetrični što je posljedica naknadnih popravaka i podizanja crkve. Unutrašnjost crkve je zasvođena bačvastim svodom. Glavno, zapadno pročelje crkve je raščlanjeno samo u središnjoj osi. Otvor vrata je polukružnog oblika. Unutar polukružnog luka je umetnuta luneta čime je svjetlo vrata dobilo pravokutni oblik. Iznad luka je plitka streha polukružnog oblika koja nije oslonjena na konzole. U vrhu zabata je uski, pravokutni prozor. Sva pročelja su ožbukana. Crkva sv. Mihovila je, kako je spomenuto, smještena na brežuljku koji je prema slučajnim nalazima ilirske keramike i megalitskim suhozidima bio naseljen već u pretpovijesti. Položaj brežuljka koji dominira zapadnim dijelom Blatačkog polja, uvjetovao je njegovu kontinuiranu fortifikacijsku namjenu. Iako je crkva sv. Mihovila arheološki neistražena debljina zidova ove crkve upućuje na zaključak da su dijelovi sadašnje crkve izvorno bili dijelovi neke fortifikacije. Naime, bočni zidovi crkve su debeli cca. 1. metar, dok su zapadni i istočni zid debeli 70 centimetara što je za crkvu malih dimenzija izuzetno. Precizniju dataciju crkve u postojećem obliku je teško dati zbog nepostojanja stilskih obilježja kako u cjelini tako i u detaljima. No, prema polukružnom luku vrata i polukružnoj strehi iznad vratiju, što je odjek ranih romaničkih predvorja, može se pretpostaviti da postojeći oblik građevine nije kasniji od 13. stoljeća. Put s kojim se lokalitetu pristupa sa zapadne strane bi po nekim naznakama mogao biti i stari put kojim se nekad pristupalo ovom lokalitetu. Ovaj put ima i nešto blaži uspon od drugih strana pa bi ga trebalo opet obnoviti, ali na način da se ne ugroze prirodne kvalitete ovog lokaliteta Na crkvi su primjetne pukotine na istočnom krovnom zabatu, a prisutna je vlaga u svodu. Ovome je razlog dotrajao pokrov od kamenih ploča koje bi trebalo obnoviti. Pod u crkvi je betonski kojeg će biti potrebno zamijeniti kamenim. Pročelje crkve je potrebno osloboditi nanosa žbuke i morta, a željezna vrata zamijeniti drvenim. Crkva nema apsidu, ali se na istočnom pročelju naziru njeni tragovi. Za nadati se da će se njezini ostaci potvrditi u samom terenu kada se i ovaj prostor arheološki istraži. Sam prostor glavice može se u konačnici urediti i kao zgodan vidikovac i izletište. |
CRKVA SV. JERONIMA
| Nalazi se u samom središtu Blata, stotinjak metara istočno od župne crkve. Crkvu sv. Jeronima je dao sagraditi Bogdan Radić 1445. godine. Jednobrodna je građevina s polukružnom apsidom. Pokrivena je dvovodnim krovištem s kupama kao pokrovom. Apsida nije pokrivena krovištem, već je vanjsko lice svoda izravnano i ožbukano. Pročelja crkve su do nedavno bila ožbukana. Sada je žbuka skinuta do kamenih kvadera, a sljubnice su ispunjene cementnim mortom. Usmjerena je u pravcu istok-zapad. Tjeme zabata zapadnog pročelja je presječeno podnožjem zvonika na preslicu koji je izrazito izdužen. Podnožje je od gornjeg dijela odvojeno profiliranim razdijelnim vijencem. Zvonik je raščlanjen s tri šiljata otvora. Središnji dio je povišen. Glavno, zapadno pročelje je raščlanjeno u središnjoj osi. Vrata su pravokutnog oblika. Dovratnici i nadvratnik su ukrašeni motivom štapa. Iznad nadvratnika se nalazi luneta koja je obrubljena bogato profiliranim polukružnim vijencem. Vijenac je u visini nadvratnika oslonjen na profilirane konzole. Unutar lunete je kvadrilobni otvor unutar kružnog prstena koji je ukrašen motivima dijamntnog šiljka i izmjeničnog zubca. Ostatak lunete je ukrašen biljnim motivima. Iznad portala je rozeta bogato profiliranog okvira. Južno pročelje je raščlanjeno s jednim kvadratnim prozorom, zakošenih kamenih greda okvira otvora. Smješten je na istočnom dijelu pročelja. Sjeverno pročelje crkve je simetrično raščlanjeno s dva neogotička prozora koji su recentni. Bočna pročelja, kao i zabat zapadnog pročelja su zaključeni profiliranim vijencem. Crkva sv. Jeronima je izuzetno slična crkvi sv. Križa na starom groblju. Mogu se uočiti tek manje razlike u arhitektonskoj dekoraciji i rješenju zvonika na preslicu. Promjeri apside su identični: 3,20 metra. No, dok brod crkve sv. Križa ima jasne ranogotičke stilske odlike, brod crkve sv. Jeronima se sa sigurnošću može datirati u sredinu 15. stoljeća, dakle u kasne gotiku. To nam potvrđuje prije svega bogatija i složenija arhitektonska dekoracija glavnog pročelja, kao i razvijeniji zvonik na preslicu. Polukružna, masivna apsida sv. Jerolima otvara nedoumice. Po svojem gabaritu je tipično romanička apsida sagrađena najkasnije do kraja 13. stoljeća, što bi omogućavalo zaključak da je crkva sagrađena u dvije faze. No, ukupna sličnost Sv. Jerolima s crkvom sv. Križa otvara mogućnost da je oblik apside doslovno prenešen s uzora u 15. stoljeću. Stoga se datacija apside, a time i moguće ranije faze crkve, mogu potvrditi jedino arheološkim istraživanjima. Potrebni su manji popravci u unutrašnjosti crkve, a u sklopu radova potrebno je izvesti istražne arheološke radove. Pokrov je potrebno urediti na način da se umjesto utorenog crijepa na lađi crkve i betona na apsidi izvede pokrov od kupe kanalice. Isto tako je potrebno ožbukati unutrašnjost. Treba zabraniti parkiranje automobila do pred sam ulaz u crkvu i ukloniti prometni znak i bodljikavu žicu sa južnog pročelja crkve. Na zapadnom pročelju postoje kamene konzole koje su nosile drvene "štandarce"za zastave pa je moguće i njih obnoviti. Opće stanje ove crkve je dobro i ne bi trebalo biti većih i opsežnijih građevinskih radova. |
CRKVA SV. MARTINA
| Smještena je na sjeveroistočnom dijelu Blatačkog polja. Predio na kojem je smještena naziva se Tribijan, a malo polje sjeverno od nje Krtinja, u dijalektu Kurtinja. Crkva sv. Martina se kao postojeća prvi puta spominje 1346. godine. Crkva je jednobrodna građevina kvadratičnog tlocrta. Usmjerena je u pravcu istok-zapad. pokrivena je dvovodnim krovom čiji pokrov su kamene ploče. Tjeme zabata zapadnog, glavnog pročelja je presječeno podnožjem zvonika na preslicu. Zvonik je u gornjem dijelu otvoren jednim šiljastim otvorom. Glavno pročelje je raščlanjeno u središnjoj osi pravokutnim vratima s kamenim gredama okvira otvora. Dovratnici i nadvratnik su ukrašeni motivom štapa, a vrata su zaključena profiliranim vijencem. Iznad vrata je mali kvadratni otvor neuokviren kamenim gredama. Bočna pročelja su uokvirena kvadratnim prozorima, dok je začelje neraščlanjeno. Barokna vrata na glavnom pročelju su sekundarno upotrijebljena. Njih je Franako Šavlija 1810. godine prenio s neke kuće u Blatu, kako je uklesano na nadvratniku. Isti natpis označava i datum jednog od popravka crkve. Unutrašnjost crkve je zasvođena bačvastim svodom. Jedini stilski element ove crkve je šiljasti otvor preslice te ga se može datirati u 14. ili 15. stoljeće. Ostali detalji se bez stilskog izraza. No, nekoliko elemenata upućuje da je građevina izvorno imala fortifikacijsku namjenu. Kvadratični tlocrt bez apside je potpuno netipičan za srednjevjekovne sakralne građevine. Pored toga debljina zidova, cca. 90 centimetara, i struktura zidanja, veliki, grubo, obrađeni kvaderi s mnogo žbuke, upućuju na zaključak da je Sv. Martin izvorno bio fortifikacijska građevina. Detaljnije odgovore sa sigurnošću mogu dati samo arheološka istraživanja. Crkva je dosta oštećena i zapuštena. Nosiva konstrukcija je zbog relativno većeg raspona oštećena i dolazi do pucanja svoda i ziđa. Pokrivena je kamenim pločama koje propuštaju oborine, pa dolazi do listanja kamena na podu i oltaru. Potrebno će biti ukloniti svu žbuku sa zidova crkve, a zidove injektirati i na drugi način sanirati. I okoliš crkve treba urediti, posjeći svu draču i okolno raslinje. Kako se u njenoj blizini nalazi druga uzvisina imenom Kraljevac, na kojoj su zamijećeni ostaci zidova, možda bi trebalo razmišljati o djelomičnom uređenju i tog lokaliteta. |
CRKVA SV. ANTUNA PUSTINJAKA
| Smještena je južno od Blatačkog polja u predjelu koje se naziva Lov. Najmanja je od ovih deset crkava. Crkva sv. Antuna Pustinjaka se prvi puta kao postojeća spominje 1395. godine. Usmjerena je u pravcu sjever-jug. Jednobrodna je građevina pravokutnog tlocrta, bez apside. Pokrivena je dvovodnim krovom, čiji pokrov je kupa kanalica. Tjeme južnog, glavnog zabata je presječeno podnožjem zvonika na preslicu, koji je u gornjem dijelu otvoren jednim polukružnim otvorom. Sva pročelja su žbukana. U unutrašnjosti je zasvođena bačvastim svodom. Glavno, južno pročelje je raščlanjeno pravokutnim vratima u središnjoj osi i manjim, kvadratnim prozorom, u visini nadvratnika, sa zapadne strane pročelja. Zapadno pročelje je raščlanjeno s manjim, kvadratnim prozorom dok su ostala pročelja neraščlanjena. Bočna pročelja su zaključena jednostavnim, ožbukanim vijencem. Iako posve osamljena i u nenastanjem kraju, oko crkve sv. Antuna Pustinjaka su pronađeni grobovi. Zbunjuje i potpuno neuobičajna orjentacija ove crkve; sjever-jug umjesto istok-zapad. Nedostatak stilskih obilježja ove krajnje jednostavne crkve onemogućava njeno precizno datiranje. No, svakako nije kasnija od 16. stoljeća, što potvrđuje polukružni otvor preslice. Grobovi oko crkve i neuobičajno usmjerenje tlocrta otvaraju mogućnost da je crkva nastala na mjestu ranije građevine. Preciznije odgovore mogu dati jedino arheološka istraživanja. Ova je crkva u relativno dobrom stanju jer se učestalo održava. Potrebno bi stoga bilo samo eventualno pretresti pokrov i promjeniti drvena vrata. |
CRKVA SV. IVANA
| Nalazi se unutar Blata, u njegovom jugozapadnom dijelu. Crkva sv. Ivana se prvi put, kao postojeća, spominje 19. siječnja 1389. godine. Jednobrodna je građevina bez apside. Usmjerena je u pravcu istok-zapad. Pokrivena je dvovodnim krovom, čiji je pokrov kupa kanalica. Tjeme glavnog, zapadnog pročelja je presječeno zidanim podnožjem zvonika na preslicu. Gornji dio zvonika je odijeljen profiliranim vijencem. Otvor gornjeg dijela je polukružan. Središnja os glavnog pročelja je raščlanjena pravokutnim vratima, plošno obrađenih kamenih greda okvira otvora. Zaključena su profiliranim vijencem. Bočno od vrata su dva eliptična, barokna prozora. Iznad vrata je rozeta oblika grčkog križa upisana u kružnicu. Bočna pročelja su raščlanjena s po jednim eliptičnim prozorom, dok je začelje neraščalnjeno. Crkve sv. Ivana je u postojećem obliku sagrađena najranije u 16. stoljeću. Prema strukturi gradnje i načinu umetanja kamene grede u vez kvadera i sljubnica, može se zaključiti da je crkva građena u jednom dahu. Crkva se prvi put spominje u 14. stoljeću, o čemu ne svjedoči nijedan prisutni detalj, te se stoga može zaključiti da je crkva sagrađena na mjestu ranije. Ova je crkva u dosta teškom stanju od ove prethodne i na njoj će biti potreban veći građevinski zahvat. Pokrov je potrebno izvesti pločastim kamenom, a preslicu statički konsolidirati. U unutrašnjosti crkve dolazi do soljenja kamena na oltaru. Otpada i žbuka jer očito dolazi do prodora oborinske vlage u unutrašnjosti. Crkva danas nema apsidu, pa bi prilikom skidanja žbuke trebalo ustanoviti eventualno njezino ranije postojanje. |
CRKVA SV. JURJA
| Smještena je na najvišoj točci predjela Potirna, zapadno od Blata. Brdo na kojem je smještena se prema crkvici naziva Sv. Jure. S ove kote je vidljiv cijeli akvatorij do otoka Hvara, Visa i Lastova. Crkva sv. Jurja se kao postojeća prvi puta spominje 1411. godine. Crkva je jednobrodna građevina bez apside. Pokrivena je dvovodnim krovom čiji pokrov je kupa kanalica. Kvadratnog je tlocrta. Usmjerena je u pravcu istok-zapad. Tjeme zabata zapadnog pročelja je presječeno podnožjem zvonika na preslicu. Gornji dio preslice je otvoren polukružnim lukom te ukrašen jednostavnim reljefima. Sva pročelja su ožbukana. Raščlanjeno je samo glavno, zapadno pročelje. Elementi raščlambe su recentni, izvedeni u nepečenom, santorino cementu. U središnjoj osi su pravokutna vrata s profiliranim vijencem iznad nadvratnika. Iznad vijenca su vidljivi tragovi lunete izvedeni u cementu. Bočno od vrata su dva prozora zaključena polukružnim lukom. Unutrašnjost crkve je zasvođena šiljastim svodom s ostacima ranijeg bačvastog svoda. U antependij oltara je ugrađen fragment antičkog sarkofaga. Preciznija datacija crkve je nemoguća zbog nedostatka stilskih elemenata. Uzvisina na kojoj se nalazi crkva sv. Jurja je zaravnana, a u okolici crkve su vidljivi suhozidi od velikih, grubo obrađenih kvadera. Stoga se može zaključiti da je na tome mjestu postojala pretpovijsna, ilirska gradina. Tlocrt i gabarit same crkve, kvadrat malih dimenzija upućuje na pretpostavku da je crkva sagrađena na mjestu kule ili osmatračnice. Poseban problem je antički ulomak čije podrijetlo nije poznato. Skidanje žbuke i arheološko sondiranje u okolici crkve dati će preciznije odgovore. Crkva je na uzvišenom mjestu, zbog čega učestalo stradava od udara gromova. Trebalo bi stoga postaviti kvalitetnu gromobransku instalaciju uz prethodnu sanaciju cijele crkve. Tu se prije svega misli na sanaciju nosivih zidova i svoda crkve, pokrova i kamenih odnosno betonskih pragova na pročelju. Arheološke radove bi i ovdje zbog svega navedenog trebalo obaviti, iako rezultati, zbog malog nanosa zemlje, ne obećavaju mnogo. Cijelu uzvisinu trebalo bi osloboditi od raslinja, a prostor pretvoriti u izniman vidikovac i izletište. |
CRKVA SV. MARKA
| Crkva sv. Marka se dokumentima prvi puta spominje 1765. godine. kada je stara crkva nadograđivana. Godine 1874. crkva je temeljito obnovljena. Nalazi se na najvišoj uzvisini predjela Morkan, koji je prema njoj dobio ime. Ova uzvisina je dominantna nad morskim prolazima uz južnu stranu zapadnog dijela otoka Korčule. Crkva je jednobrodna građevina bez apside. Usmjerena je u pravcu istok-zapad. Pokrivena je dvovodnim krovom čiji pokrov je recentni utoreni crijep. Tjeme glavnog, zapadnog pročelja je presječeno podnožjem zvonika na preslicu. U gornjem dijelu je preslica otvorena šiljastim lukom. Sva pročelja crkve su žbukana. Različita žbuka pojedinih dijelova odaje faze nadogradnje crkve. Glavno, zapadno pročelje je nesimetrični raščlanjeno pravokutnim vratima. Iznad vrata je mala. kamena ploča s godinom 1874. Bočna pročelja su raščlanjena s malim prozorima s polukružnim lukom, tzv. mezzaluna. Začelje je neraščlanjeno. Jedini stilski element na crkvi je šiljasti luk preslice, kojeg se može datirati u 14. ili 15. stoljeće, no to je nedovoljan element za ukupno datiranje crkve. Smještaj crkve sv. Marka je sličan onom Sv. Jurja. Dominatna uzvisina je zaravnana, a okolni suhozidi sagrađeni su od velikih, grubo obrađenih kemenih kvadera. Ovakva situacija upućuje na zaključak da je tu postojalo pretpovijesno, gradinsko naselje. Pored toga tragovi žbuke starije crkve pokazuju da su tlocrt i gabarit u izvornom stanju bili gotovo isti onima crkve sv. Jurja. Dapače, 90 centimetara debeli zidovi ove male crkve dodatno upućuju na zaključak da se izvorno radilo o kuli ili osmatračnici. Preciznije odgovore mogu dati arheološka sondiranja i skidanje žbuke s pročelja. Na crkvi bi trebalo popravit oštećene kamene pragove kao i gotičku preslicu na zapadnom pročelju. Na žbuci zapadnog pročelja ugrebeni su prikazi jedrenjaka (škuner ?) 19. st. pa bi ih budućom obnovom trebalo u cjelosti sačuvati. U unutrašnjosti crkve treba ukloniti pod od teraco pločica i postaviti kameni. Treba obnoviti žbuku na vanjskim pročeljima. I ovdje će biti potrebno napraviti pristupni put. |
LITERATURA:
| V. Foretić: Otok Korčula u srednjem vijeku do 1420. godine, Zagreb, 1940. M. Gjivoje: Otok Korčula, Zagreb 1968. Zbornik otoka Korčule br. 2 i 3. I. Protić: Župa Blato od 4. do 20. stoljeća, Blato, 1976. B. Baničević: Imena župa na otoku Korčuli, Korčula 1989. Korčulanski Statut ii 1214. godine, Zagreb-Korčula 1987. I. Fisković: Kasnosrednjovjekovne crkvice otoka Korčule, Starohrvatska prosvjeta , ser. III, br. 14., Split 1985. I. Fisković: O ranokršćanskim spomenicima naronitanskog područja, Izdanja Hrvatskog arheološkog društva, Split 1970. I. Fisković: Crkvica sv. Kuzme i Damjana u Zablaću na Korčuli, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 21 (Fiskovićev zbornik), Split 1980. |