U svetištu blažene Marije Propetog, sedmi dan devetnice bio je posvećen bolesnicima. Po završetku euharistijskog slavlja koje je predvodio fra Diego Deklić, svi oni koji su se pripremili sakramentom pomirenja i očitovali svoju želju imali su mogućnost pristupiti i sakramentu bolesničkog pomazanja. Euharistijsko slavlje pjesmom je uzveličao župni zbor župe Svih svetih iz Blata. Donosimo dio razmišljanja nad današnjim Evanđeljem koje je s nazočnim vjernicima u propovijedi podijelio fra Diego Deklić:
»U današnjem Evanđelju Isus kaže jednu važnu rečenicu, jednu važnu riječ koja bi danas trebala posebno odzvoniti u našem srcu a ta je: 'Dođite k meni'. Mi možemo misliti da smo Kristovi, ali jesmo li doista došli Isusu? Ne u smislu fizičkog jer možemo biti tik do oltara, kao što je svećenik na sv. misi, ali to ne znači da je svet. To ne mora značiti da pripada sav Bogu. Je li to doći Isusu, samo doći blizu svetohraništa ili živjeti možda u samostanu? Treba doći Isusu, ne samo na jedan izvanjski način, nego treba mu doći blizu unutarnjim putem srca, treba mu se naše srce približiti. Onako kako mu se približilo srce blajke, gospođice Marije, kako su je zvali u Blatu, koja je dala da njezino srce, osvoji Srce Isusovo, od kojega je učila, kao što i Isus danas kaže. Kada smo mu se približili, kada smo mu došli kao što nam kaže dođite k meni, onda što nam kaže dalje? Uzmite jaram moj na sebe i učite se od mene. Od Isusa se učimo pravome životu, od Isusa se učimo pravim vrednotama, ali opet ponavljam, to se neće dogoditi automatski da nam Isus to nametne, nego mi smo oni koji trebamo dopustiti da nas Isus pouči. Mi smo oni koji trebaju otvoriti prostor svoje slobode koja nam je dana od Boga da kažemo: Gospodine Isuse, uči me, i nauči me kako dobro živjeti, kako živjeti po tvome Evanđelju, kako živjeti da moj život bude preobražen na tvoju sliku, jer kada gledamo osobe koje su se Bogu predale do kraja, kao što je to bila bl. Marija, onda vidimo da je njihov život preobražen. Susrećući takve osobe kao da susrećemo na neki način skrivenoga Isusa u toj osobi, i zato sveci imaju jednu privlačnost, jer u njima na neki način gledamo samoga Sina Božjega kojemu su oni dali u sebi slobodne ruke da ih može preobražavati.
I kada se čovjek pita koliko smo se puta ispovjedili u životu, koliko puta pričestili, koliko puta, možda i svaki dan bili na sv. Misi, a što se u našem životu mijenja na bolje? Je li naš život doista sličan Isusovu, je li se može nakon 5,10, 25, godina prepoznati da smo učinili korake bliže Isusovu Srcu i njegovu načinu razmišljanja i života. Ne događa se to automatski, nego se događa samo ako se dopustimo od Isusa osvojiti, ako dopustimo da nas Isus može preobraziti. Dakle, pitanje je koliko ćemo mu mi dati da On u nama čini svoje djelo. Kada pogledamo svete osobe onda bismo mogli reći da su one Bogu, Isusu, Duhu Svetom, dale odriješene ruke u svome životu. To je jedini put, nema drugoga puta. Ovaj svijet neće biti bolji, ni za mrvicu, ako ne krenemo takvim putem. Ako Gospodinu ne kažemo Ti vodi a ne, ja jer ipak Ti malo više znaš nego li ja.
Jedna uzrečica kaže: bolje je upaliti jedno svjetlo nego proklinjati tamu. Tu je šansa naših kršćanskih života. Ne proklinjati tamu, jer od toga nemamo ništa. To svak vidi tama je tama, ali što se hoće učiniti, ne jadikovati, ne reći mi tu ništa ne možemo, nego dati Bogu dati da nas upali, da upali naš život. Isus kaže: vi ste svjetlost svijeta, neka gori vaša svjetlost pred ljudima, a pitamo se je li doista naše svjetlo gori, jesmo li zapaljeni od Gospodina? Jer ako jesmo, svijet se malo po malo, možda na prvi pogled neprimjetno, ali sigurno mijenja. Zato danas, na ovaj Dan Gospodnji, kada smo okupljeni oko našega živoga Gospodina, ne oko neke uspomene i nekog obreda koji tek toliko da nam se ispuni nedjelja, nego živi susret, sa živim Gospodinom, poželimo to, prije od svih nakana i želja s kojima smo došli u ovo svetište, poželimo da nam Gospodin po zagovoru Blažene Marije Propetoga da upravo to, da se odvažimo svoju slobodu pokloniti Bogu. Ponuditi Bogu same sebe i dopustiti mu da on u nama djeluje, i time smo učinili najpametniju stvar, i najveću koju mogu učiniti ljudi. Da smo Bogu dali šansu s nama, i da smo Bogu dali šansu da mijenja ovaj svijet. Neka nam Gospodin dade te odvažnosti i hrabrosti da to učinimo kao što je to učinila bl. Marija Propetoga.«

U klaustru samostana u 21 sat održano je predstavljanje knjige: Slobodna nedjelja: kultura u nestajanju? Suizdavači knjige su Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve HBK, Kršćanska sadašnjost, Franjevački institut za kulturu mira i Hrvatsko katoličko sveučilište. Knjigu je predstavio fra Mijo Džolan, OFM, ravnatelj Franjevačkog instituta za kulturu mira iz Splita.

s.M. Jasminka Gašparović