Blato, Nedjelja, 7. srpnja 2019.

Osmi dan devetnice u Blatu na Korčuli, 7. srpnja 2019. obilježila su nedjeljna euharistijska slavlja u župnoj crkvi i svetištu bl. Marije Propetog. U svetištu je upriličen dan bolesnika gdje su vjernici mogli primiti sakrament bolesničkog pomazanja. Navečer su se vjernici ukupili u župnoj crkvi na klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu u pokaznici koju je papa Pio XI. darovao bl. Mariji Propetog i Družbi Kćeri Milosrđa 1925. godine.

Jutarnje euharistijsko slavlje u župnoj crkvi Svih svetih predvodio je vlč. Zvonimir Martinović, župnik župe Kraljice Mučenika u Vukovaru, a pjevao je dječji župni zbor »Stope«u pod vodstvom s. M Juliane Beretić.

Euharistijsko slavlje u 10.30 u svetištu, predvodio je fra Domagoj Volarević, ofm, franjevačke provincija »Presvetog Otkupitelja«, prof. na KBF-u u Splitu.

U svojoj propovijedi fra Domagoj se osvrnuo na evanđeoski tekst. »Žetva je velika ali radnika je malo, odlomak je iz evanđelja koji dolazi u vrijeme svećeničkih ređenja i često ga povezujemo s duhovnim zvanjima. To jest jedan vidik toga. To samo po sebi nije loše, no ostajući samo u takvim tumačenjima upadamo u opasnost da ne shvatimo dubinu Isusove poruke. A dubina je Isusove poruke tolika da se ne može ograničiti samo jednim vidikom, samo molitvom za duhovna zvanja. Gospodin Isus je prije svega vrlo realan čovjek i vrlo je realno živio u svome vremenu. To je vrijeme Palestine prije 2.000 godina. Ljudi su imali svoje živote, običaje, način rada i djelovanja, govora. A jedan od tih načina govora je da je Gospodin Isus govorio vrlo slikovito i u simbolima i svi ovi znakovi njima su bili puno rječitiji. Oni nisu težili za tim da daju točne informacije kao što bi mi danas radili. Oni su težili opisati ljudski duh. Trebamo znati, da je stari svijet smatrao da u svijetu postoji 72 naroda. To čak ima zapisano u Svetom pismu, na prvim stranicama Biblije, u Knjizi postanka. Sedamdeset i dva naroda i zato Gospodin Isus izabire 72 učenika. Nije to tek tako, eto da ih ima dovoljno da ih pošalje, nego je to upravo simbolička radnja. Oni shvaćaju da ih šalje svemu svijetu. Cijelom svijetu je upućena poruka Evanđelja.

Posla ih po dva pred sobom, u svaki grad i na svako mjesto kamo je kanio doći. Svaki grad i svako mjesto to su svi ljudi i plemena svih vjekova, svim kontinentima. Svima nama je upućena Riječ Božja. Zna Gospodin Isus vrlo dobro da će ga njegovi suvremenici razumjeti i da će oni njegovi najbliži prenijeti tu poruku dalje. Po dvojicu ih posla. Nije to tek tako slučajno rekao po dvojicu. Mi možemo misliti da je to zato da imaju pomoć, da će im biti lakše. Može se to i tako gledati, ali isto tako treba gledati da je Gospodin Isus Židov, iz židovskog naroda, član jedne vrlo jake religije. Na iskazu dvojice ili trojice svjedoka neka počiva svaka vaša izjava. Zašto ih šalje po dvojicu? Zato da se ljudi uvjere u istinitost njihovih riječi. Oni naviještaju Evanđelje, oni naviještaju Riječ Gospodnju, Boga živoga koji govori. Da bi to bilo istinito potrebni su svjedoci. To tako funkcionira kod staroga svijeta. Ta riječ nije samo upućena svima nego je ta riječ istinita jer Isus je rekao: Ja sam put, istina i život.

Molite Gospodara žetve da pošalje radnika u žetvu svoju. Znači da svi prepoznamo svoj dio u tom radu na njivi Gospodnjoj. Nije naviještanje Riječi, življenje Evanđelja dužnost samo svećenika, redovnika i redovnica već dužnost svakoga od nas, svakoga kršćanina. Riječ se naviješta u svakodnevnom životu, možda nama na prvi pogled u beznačajnim stvarima. Riječ se naviješta prvo u obitelji. U obitelji smo primili klicu duhovnog zvanja, primili sve sakramente koji nas vode Bogu. U obitelji su u početku isto dvoje, muž i žena. I oni su pozvani na njivu Gospodnju, u žetvu Gospodnju. I na roditeljima a potom i na njihovoj djeci vidi se ova dužnost, da naviještaju Evanđelje. To isto vrijedi i za redovnike. Redovnička zajednica je jedna obitelj. U svojim poteškoćama u svakodnevnom životu nemojmo nikada zaboraviti da je tu negdje uz nas Gospodin Isus, a pogotovo Njegova Riječ. To što mi svakog dana razmatramo Božju Riječ trebalo bi nam dati snage. Ono što bi također u obiteljima bilo dobro je da osim one uobičajene molitve uzmu i čitaju tu Riječ. Ne trebamo se zanositi da ćemo mi promijeniti cijeli svijet. Počnimo prvo od sebe i promijenimo barem malo svoju životnu okolinu. Već je tu žetva velika. Radnika ne samo da je možda ponekad malo nego možda i nemaju te sposobnosti, ali pustimo onda Bogu da djeluje. Nemojmo darove koje nam je Bog dao koristiti da jedni drugima naudimo, nego izgrađujmo Kraljevstvo Božje. Pogledajmo svakodnevne naše probleme, ono što nas navodi da nekad jedni o drugima krivo pomislimo. Bog nam zato nudi svoje milosti kroz sakramente ispovijedi i pričesti i kroz svoju Riječ. Mi smo svi ljudi, svi smo mi ograničeni, ali mi smo Božje oruđe na toj njivi. Neka naš rad bude takav da donesemo kvalitetan kruh, da budemo kvalitetan Božji alat koji će se svima dijeliti.«

Kako je ovo bio ujedno i Dan bolesnika, po završetku propovijedi, bolesnicima koji su se prethodno prijavili fra Domagoj je podijelio sakrament bolesničkog pomazanja.

Euharistijsko slavlje pjesmom je uzveličao župni zbor »Svih svetih« pod vodstvom s. M Juliane Beretić.

U župnoj crkvi Svih svetih, večernje euharistijsko slavlje u 20.00 sati predvodio je vlč. Robert Jugović, župnik župe Mučeništva sv. Ivana Krstitelja iz Županje, a pjevao je zbor mladih »Stope«.

Po završetku euharistijskog slavlja uslijedilo je euharistijsko klanjanje do ponoći u župnoj crkvi. Uz sestre Kćeri Milosrđa sudjelovali su Župni zbor, Franjevački svjetovni red, molitvena grupa molitelja »Bl. Marija Propetoga«, Schönstattski pokret, Bratimi Svih svetih i sv. Vincence, mladi i Neokatekumeni.

Pokaznica u kojoj je bilo izloženo Svetootajstvo, dar je sv. Oca Pape Pia XI. Družbi Kćeri Milosrđa iz 1925.godine, stoga je župnik, don Željko Kovačević na početku euharistijskog klanjanja pročitao dio iz Povijesti Družbe koji govori o tome:

Bl. Marija Petković je imala veliku želju da kuća Matica u Blatu ima pokaznicu kako bi se svetootajstveni Isus mogao izložiti na javno klanjanje. Družba je nije mogla kupiti zbog slabih ekonomskih prilika. Zato je učinila Molbu sv. Ocu Papi Piu XI. ponizno moleći Njegovu Svetost da bi se udostojao pokloniti našoj siromašnoj kapeli jednu pokaznicu. Molba je glasila ovako:

Sveti Oče!

Ponizno prostrta pred Vašim svetim koljenima, potpisana glavarica Družbe Kćeri Milosrđa III. reda sv. Franje, skromno se obraća Vašoj Svetosti da bi htjela dobrostivo pokloniti jednu pokaznicu za kapelu ove Družbe.

Budući da su ekonomske prilike ove kuće vrlo žalosne i jer je bilo ove dvije posljednje godine prevelikih troškova, Družba nije u mogućnosti da je nabavi na svoj trošak.

Nadajući se da će ova Molba biti uslišana, skromno potpisana u ime svojih sestara, izražava najdublju zahvalnost i moli Svemogućega da, kao do sada, štiti Vašu Svetost.

Preponizna službenica s. Marija Propetog

Blato, otok Korčula-Dalmacija, dne 21. siječnja 1925.

Ne prođe nego samo 10 dana od kako je poslana Molba i već prispije dar sv. Oca pape Pia XI. - lijepa, velika pokaznica koja se i danas nalazi u kući matici u Blatu za svečano izloženje svetootajstvenog Isusa.

Došla je zajedno s popratnim pismom sv. Oca pape koje glasi u prijevodu ovako:

 

Vatikan, 31. I. 1925.

“Preč. s. M. Propetog!

Sveti Otac je dobrostivo pristao na Vašu molbu i kroz koji dan primit ćete lijepu pokaznicu za kapelicu Družbe.

Njegova Svetost podjeljuje od srca Vama i sestrama apostolski blagoslov.

S dubokim poštovanjem, odani u Gospodinu

Diego Venini s. r.”

Veselje koje je zavladalo samostanom nakon primitka te lijepe pokaznice, ne može se opisati. Odmah u prvu nedjelju nakon dolaska bilo je izloženo svetootajstvo na klanjanje. Tiho i zanosno razlijegao se našom kapelom svečani: Svet, svet, svet i presvet..., koji su pobožno pjevala zahvalna srca naše Majke glavarice utemeljiteljice i dragih sestara, kao što još i danas pjevaju hvaleći Trojedinog Boga: Oca, Sina i Duha Svetoga.