IN MEMORIAM: MOMČILO POPADIĆ
U subotu, 20. studenog navršit će se dvadeset godina od smrti novinara i pjesnika Momčila Popadića.
Pjesnik i novinar, feljtonist i esejist, autor lutkarskih igrokaza i reporter, rođen 25. ožujka 1947. godine u Blatu, umro je 20. studenog 1990. godine u Splitu ne napunivši 44 godine života.
Momčila Popadića pamtimo kao vrsnog pjesnika čije su pjesme ostale skupljene u zbirkama "Igračke mutnog uma", "Gospodin O i njegova ljubav", "Pučke svečanosti" i "Finski nož". Objavio je i knjigu proza "Živit u strpjenstvu ili Momo, zašto se kriviš", te nekoliko tekstova za lutke odigranih u Zadru i Splitu.
Momčilo Popadić za prijatelje Pop bio je poznat i kao vrstan novinar, pisac reportaža, žanra u kojem se novinarstvo i književnost dodiruju i isprepleću. Uvijek je pisao samo "iz sebe i za sebe". Za njega je pisanje bilo način života.
U svojim je pjesmama otpjevao zavičaj, drage ljude, jedinstveno dalmatinsko ozračje, uvale i otoke, brodove, more...
Jedan je od najznačajnijih uglazbljenih "pjesnika Dalmacije", a mnoge se njegove pjesme i danas izvode i pjevaju. U suradnji sa skladateljima Zdenkom Runjićem i Rajkom Dujmićem, njegove pjesme su postigle veliku popularnost u izvedbama Olivera Dragojevića i skupine Novi fosili.
Ča je život vengo fantažija, Oprosti mi pape, Skitnica, Tonka, Ne budi me mati, Svoju zvizdu slidim, Mornareva žena samo su neke od njegovih antologijskih uglazbljenih pjesama.
Momčila Popadića pamtimo kao vrsnog pjesnika čije su pjesme ostale skupljene u zbirkama "Igračke mutnog uma", "Gospodin O i njegova ljubav", "Pučke svečanosti" i "Finski nož". Objavio je i knjigu proza "Živit u strpjenstvu ili Momo, zašto se kriviš", te nekoliko tekstova za lutke odigranih u Zadru i Splitu.
Momčilo Popadić za prijatelje Pop bio je poznat i kao vrstan novinar, pisac reportaža, žanra u kojem se novinarstvo i književnost dodiruju i isprepleću. Uvijek je pisao samo "iz sebe i za sebe". Za njega je pisanje bilo način života.
U svojim je pjesmama otpjevao zavičaj, drage ljude, jedinstveno dalmatinsko ozračje, uvale i otoke, brodove, more...
Jedan je od najznačajnijih uglazbljenih "pjesnika Dalmacije", a mnoge se njegove pjesme i danas izvode i pjevaju. U suradnji sa skladateljima Zdenkom Runjićem i Rajkom Dujmićem, njegove pjesme su postigle veliku popularnost u izvedbama Olivera Dragojevića i skupine Novi fosili.
Ča je život vengo fantažija, Oprosti mi pape, Skitnica, Tonka, Ne budi me mati, Svoju zvizdu slidim, Mornareva žena samo su neke od njegovih antologijskih uglazbljenih pjesama.
"U poeziji se iskazivao kao istinski meštar minijaturnih zapažanja, pretvaranja vidljivog u apstraktno, pejzaža u raspoloženja, ulice u intimu, stvarnog u krilati ugođaj... " Jakša Fiamengo
SVE JE ISTO
Veliki život plovi u daljine,
ja sam još uvik mali od kužine.
Godine puste tučem oceane,
duša se pati i ruke su slane.
Što će mi šoldi kad me snovi muče,
kada me srce uvik doma vuče
i kada projdu grubi fortunali
vratim se tamo di sam bija mali.
Sve je isto, sve je isto,
samo ja sam ostarija,
di je moje pravo misto
di dohodin, di sam bija.
Sve je isto, sve je isto,
ali mene nigdi nima,
dok taracu sunce grije
u mojem je srcu zima.
Vratim se opet u tu kuću staru,
bosiljak opet vonja u pitaru,
iznad komina crne još su grede,
pucaju šipci, stari mačak prede.
Grije me oganj, sjene su po zidu
ma već na glavi imam kosu sidu
i ništa nije kako sam se nada,
prazno je srce ka pusta kontrada.
Sve je isto, sve je isto...
ja sam još uvik mali od kužine.
Godine puste tučem oceane,
duša se pati i ruke su slane.
Što će mi šoldi kad me snovi muče,
kada me srce uvik doma vuče
i kada projdu grubi fortunali
vratim se tamo di sam bija mali.
Sve je isto, sve je isto,
samo ja sam ostarija,
di je moje pravo misto
di dohodin, di sam bija.
Sve je isto, sve je isto,
ali mene nigdi nima,
dok taracu sunce grije
u mojem je srcu zima.
Vratim se opet u tu kuću staru,
bosiljak opet vonja u pitaru,
iznad komina crne još su grede,
pucaju šipci, stari mačak prede.
Grije me oganj, sjene su po zidu
ma već na glavi imam kosu sidu
i ništa nije kako sam se nada,
prazno je srce ka pusta kontrada.
Sve je isto, sve je isto...
Momčilo Popadić