Na blagdan sv. Tome apostola, 3. srpnja, u svetište blažene Marije Propetog Isusa hodočastili su vjernici iz Vela Luke. Ovo je već dvanaesta godina da vjernici dolaze pješice sa svojim potrebama i molitvama našoj Blaženici. Euharistijsko slavlje, za vrijeme kojeg je pjevao župni zbor iz Vela Luke, predvodio je don Ante Burić, župnik župe sv. Josipa u Vela Luci. U propovijedi se osvrnu na pitanje Zašto Toma nije mogao povjerovati u uskrslog Isusa kojega su okupljeni učenici vidjeli živa nakon uskrsnuća? »Sigurno da postoji više odgovora na ovo pitanje, mi ćemo se u ovom našem kratkom promišljanju zadržati na slijedećem: Zato jer nije bio zajedno s ostalim učenicima.

Okupljeni učenici mogli bi ovdje predstavljati sliku prve kršćanske zajednice koja se skupljala prvog dana u tjednu da bi proslavila dan Isusova uskrsnuća, a Toma sliku onih članova zajednice koji nisu prisustvovali tim nedjeljnim susretima. I kao posljedica njihovih izostajanja sa tih sastanaka dogodilo se nepovjerenje prema ostaloj braći i nemogućnost vjerovanja u samog Uskrslog Isusa.

Svake nedjelje Isus staje u sredinu okupljene zajednice i po riječima Svetoga Pisma, koje se čitaju te nedjelje, želi donijeti mir ljudskome srcu, kao što je nekad rekao okupljenim apostolima: »Mir vama!« Nedjeljna misa nije samo obveza vjernika, nego potreba njegovog srca, jer u tim trenucima susreta s uskrslim Isusom, uznemireno srce čovjekovo ponovno pronalazi izgubljeni mir. Osim mira, koji Isus donosi po riječima Svetog Pisma, On i danas pokazuje svoje probodene ruke i bok u euharistijskoj službi. Ne samo da nam Isus pokazuje koliku je ljubav imao prema nama, već nam daje sama sebe za hranu u euharistijskom kruhu. Blagujući Njega, koji je iz ljubavi dao život za nas, vjernik pronalazi snagu pokloniti vlastiti život iz ljubavi prema drugima. Kako Božja Riječ, koja donosi mir, tako i euharistijski kruh, koji daje snagu našoj ljudskoj ljubavi u svakidašnjem životu, donosi radost u srce čovjeka. Učenici su se obradovali vidjevši uskrslog Isusa, a i mi se obradujemo nutarnjim mirom koji ne možemo kupiti, a ipak ga primamo svake nedjelje, kao i učvršćenoj ljubavi kojom iznova prihavćamo ljude s kojima živimo.

Vrlo često se događa, osobito u naše vrijeme, da zajednica nije čitava na okupu. Razlozi su različiti, ali posljedice nenazočnosti na nedjeljnim sastancima mogu se sažeti u dvije riječi: nepovjerenje prema braći koja se okupljaju oko Isusa i oslabljena vjera u uskrslog Isusa. Koliko puta nam se u životu dogodilo da su nam ljudi govorili o njihovim iskustvima koja su doživjeli na nedjeljnim susretima s Isusom, a mi smo ostali okamenjeni i hladni prema njihovim riječima? Najčešće smo njihove riječi slušali s nepovjerenjem, i činilo nam se kao da govore o stvarnostima koje ne pripadaju u realni svijet. Njihova vjera u uskrslog Isusa činila nam se kao fantastična priča, koja ipak ne pripada u realni svijet. U tim smo trenucima i mi bili nevjerni Toma, ne zato jer smo nevjeru izabrali kao opciju života, već stoga što nismo redoviti u nedjeljnim susretima s Isusom, kao što se to dogodilo i Tomi. Tek kad je Toma bio zajedno s braćom na nedjeljnom sastanku, mogao je ponovno povjerovati Isusu i njegovoj ljubavi.

Vratimo se i mi na naše nedjeljne sastanke sa našim Učiteljem slušajmo njegovu Riječ, hranimo se Njegovim tijelom, a nebeski zagovor sv. Tome apostola i naše Blaženice neka nas prati, kako bi svima u društvu u kojem živimo, mogli prenijeti radost susreta sa uskrslim Isusom.«

s.M. Jasminka Gašparov