Prof. dr. don Mladen Parlov, rektor KBF-a u Splitu, bio je voditelj euharistijskog slavlja u svetištu blažene Marije Propetoga u Blatu, šestoga dana devetnice.

Okupljene vjernike pozvao je na razmišljanje o blaženoj Mariji Petković. »Ona je bila jedno ogledalo ozbiljnosti u kršćanskom i redovničkom životu. U njezinom dnevniku može se čitati: u 5 sati ujutro diže se, prva stvar koju čini je da se tri puta se klanja i čelom dotiče tlo. I svaki put moli Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. I onda moli svoje posvetne molitve za posvećivanje dana, onda zajedničke molitve. Jedna vrhunska ozbiljnost, jedan vrhunski pristup u vlastitim obvezama i duhovnom životu i to od 14 godine života, od kad je osjetila poziv. Ono što je važno i što može biti od velike koristi za duhovni život a što često puta zaboravimo to je vježbanje u Božanskoj prisutnosti. Dva su temelja duhovnog života: svakodnevna osobna molitva i sakramentalni život. To su stupovi kršćanskog života. I ta nam sredstva dolaze od dragoga Boga. Postoje i druga sredstva koja nam mogu pomoći u ozbiljnom, odgovornom življenju vlastitog kršćanstva, vlastitog poziva majke, oca, kršćana, redovnice, svećenika – vježbanje u Božjoj prisutnosti. Što to hoće reći? To je Marija jako dobro znala. Od prvog jutarnjeg ustajanja mislila je na Gospodina Boga kroz cijeli dan i na kraju dana zahvaljivala Bog je neizmjeran i sve je prožeto Bogom. Da Bog ne podržava sve što je stvorio sve bi nestalo, propalo. Bog ljubi svoja stvorenja i podržava sve što je stvorio. Ništa ne postoji gdje Bog nije prisutan. Prisutan je po milosti u onima koje ljubi, koje je otkupio krvlju svoga Sina. Po milosti je prisutan u našim dušama. Želi s nama podijeliti svoj intimni Božanski život. Želi stanovati u našoj duši. Marija je znala u svemu primijetiti Božju nazočnost, od Božjeg milosrdnog pogleda ona je živjela. Od pete godine života kad je imala mistično iskustvo Boga Oca do konca života, dok je bila raspeta na krevetu, kad je zahvaljivala za svoj križ, za svoje patnje i boli. Vježbanje u Božjoj prisutnosti. Kad bi mislili da nas Bog prati svojim očinskim pogledom, koliko bi to moglo promijeniti naš život. Izgubili smo osjećaj da je Bog tu. Božje oko svuda gleda jer nas ljubi, jer mu je stalo do nas, jer želi naše dobro, želi nas zaštititi, želi nas blagosloviti. Ako ćemo se vježbati u Božjoj prisutnosti dogodit će se veliki plodovi za naš duhovni život. Bit ćemo ponizniji jer sve nam je darovano. Ako sve radimo na Božju slavu neće nas veliki uspjesi uzoholiti, niti neuspjesi razočarati. Neka nam blažena Marija Petković izmoli jedan nutarnji pogled srca da u svemu, u svakom događaju, uspijemo vidjeti Božju nazočnost, jer Bog kaže: Onima koji Boga ljube Bog sve na dobro okreće«.

Za vrijeme euharistijskog slavlja pjevao je zbor mladih Stope pod vodstvom s.M. Danijele Škoro.

s. M. Jasminka Gašparović