Susret dječjih vrtića Marija Petković koje vode sestre Kćeri Milosrđa organiziran je od 8. do 10. lipnja 2012. godine u Blatu.

U petak navečer počeli su pristizati naši gosti iz Pule, Zagreba, Subotice, Splita, a ugostili su ih u svojim obiteljima uvijek raspoloženi domaćini iz Blata.

U subotu prijepodne, u svetištu, započelo je euharistijsko klanjanje kao svakog devetog u mjesecu. Presveto je izložio don Nikola Berišić, župnik iz Blata. Klanjanju su prisustvovala djeca iz svih vrtića, njihovi roditelji, odgajateljice, sestre Kćeri Milosrđa i nekoliko vjernih štovateljia bl. Marije Propetoga. Nakon kratke molitve u svetištu, u samostanskoj dvorani organizirana je tribina za roditelje djece. Predavanje je održao don Ivan Bodrožić, svećenik Splitsko Makarske nadbiskupije, a tema predavanja bila je: „Kupiti ili otkupiti dijete“, čiji kratki sadržaj možete pročitati naniže.

Potom smo se svi uputili u Dom kulture gdje su nam djeca predstavila ono što su pripremili sa svojim odgajateljicama. Bilo je plesa, recitacija, pjesme, igrokaza, a najviše radosti i smijeha uz iskrena dječja srca koja uistinu znaju darovati samo ono najvrijednije što imaju, sebe.

Poslijepodne u 19.00 sati u dvorištu samostana slavljena je sveta misa za sve goste i domaćine, a misno slavlje predvodio je don Ivan Bodrožić uz koncelebraciju don Nikole Berišića i don Gorana Vilova, svećenika Subotičke biskupije. Za vrijeme svete mise pjevao je dječji župni zbor Stope, a vrtićani su im se pridružili pjesmom, čitanjem molitve vjenika i prinosom darova.

Susret vrtića završen je u nedjelju svetom misom u župnoj crkvi u 9.00 sati koju je predvodio don Goran Vilov, a pjevale su male raspjevane Stope. Svi gosti imali su mogućnost razgledati župnu crkvu, samostan sestara, Blato i cijeli otok. O njihovim dojmovima sigurno ćemo dobiti povratnu informaciju, a mi možemo govoriti samo o onom što smo vijedli i doživjeli, a to je da se radost spustila na zemlju.

Hvala dragom Bogu na svim lijepim darovima! Iskustvo njegove dobrote neka nas vodi u svagdanjem životu. Također velika hvala svim doborčiniteljima koji su učinili da ovi dani budu ovako ispunjeni i bogati.

Sažetak predavanja na temu: „Kupiti ili otkupiti dijete“, don Ivan Bodrožić

Roditelji su dobili zaduženje od Boga za život djeteta u njegovom prvom razdoblju. U tom smislu važno je djecu odgajati u svjetlu evanđeoskih vrednota kako bi djeca mogla zadobiti cjeloviti odgoj.

Današnje vrijeme jest vrijeme konzumizma. Navikli smo da sve što nam treba, možemo kupiti. Čak mislimo da nam i ništa ne treba izvan onoga što se može kupiti. U tom društvu konzumizma postoje određeni mehanizmi koji upravljaju našom stvarnošću i „navlače“ nas na potrošnju. Tako na primjer funkcionira i shopping nedjeljom gdje je upravo taj dan kao neki „ispušni ventil“ za svih onih 6 radnih dana u koje čovjek nastoji zaraditi.

Sve je može lako i brzo kupiti. Takvo iskustvo stvara u nama osjećaj da je sve lako riješiti. Život vrednujemo po novcu. Ako nema novca, onda društvo vrednujemo kao loše društvo. Stoga, sve više hoćemo zaraditi kako bi nam u društvu bilo dobro. No, ono najbitnije se ne može kupiti: karakter, odgoj, prijatelji, vjernost, duhovnost, istina, krepost, moral. Konzumistički mentalitet ulazi i u naše duše, a često i u međusupružničke odnose. Brak i obitelj se pretvaraju u mjesto tehničkih usluga. Današnja kulutra hoće uništiti karakter tako da djeca i mladi više i ne znaju što je ispravno. Na taj se način ono što je nevrijedno i grešno želi proglasiti kao vrijedno te se naziva „borba za ljudska prava“.

Kad roditelj ne može dati sebe, primjer svoga života, svjedočanstvo vjere, svoje vrijeme, onda „kupuje“ dijete. Sva skrb oko djeteta svede se na to da se kupi „sve što treba“, a i ono što ne treba. „Što oči vide, srce poželi, roditelj kupi“. Stvara se naraštaj razmaženih, iako znamo da život nikoga ne mazi. Stoga, mnoge više zabrinjava ponašanje roditelja nego ponašanje djece.

Naš život dobili smo od Boga na dar. Zato se niti jedan život ne može kupiti, ali se može otkupiti. Što to znači? Evo primjera: Abrahamova vjera u Boga. On čini ono što Bog od njega traži. Abraham je znao da njegov sin nije samo njegov sin već je on i Božji. Ova istina vrijedi za svako dijete. U tom smislu svi bismo se prema djeci trebali ponašati tako da odgajamo Božje dijete. Roditelj nije vlasnik i gospodar života djeteta, nego njegov poslužitelj. Otkupiti dijete znači obogatiti ga svojim životom, osposobiti ga da bude dijete Božje. Za nas kršćane odgajati znači otkupiti. Ne kupiti, niti potkupiti život, već odgajati život Božjom tehnikom. Odgoj nije samo neka psihološka tehnika. To je jedan minimum. Dijete treba odgajati za nešto trajnije. Dijete treba otkupljivati iz svijeta kako bi ono odbacilo ono što nije važno. Treba ga oslobađati od grijeha. Dok smo na zemlji, robovi smo zemlje i zato se trebamo oslobađati svega što nas veže za ono što je grešno. Dužnost roditelja jest da otkupljuje svoje dijete iz ropstva ovoga svijeta kako bi ono raslo u slobodi djece Božje. U tome neka nam pomogne i vodi nas onaj koji je usitinu Otkupitelj svih nas.

tekst i foto: s. Danijela Škoro