Proslava blagdana bl. Marije Propetog započela je euharistijom u njeznu svetištu u 7 i 30, a predvodio ju je don Nikola Pranjić, svećenik Vrhbosanske nadbiskupije. Slavljena  je još jedna sveta misa u 10 sati, koju je predvodio don Stipo Miloš, blatski župnik. Poslijepodne slavlje smo započeli  izvođenjem blatskih tradicionalnih plesova Tanac i Kumpanjija. U 19 i 30 započela je svečana procesija po mjestu, nakon čega je uslijedila euharistija koju je predslavio mons. Marin Srakić, nadbiskup đakovačko osječki.

U svojoj propovijedi, koju prilažemo u cijelosti,  govorio je o evanđeoskom siromaštu. Na misi je koncelebrirao i izaslanik dubrovačkog biskupa don Bernard Pleše uz još ostalih 14 svećenika iz raznih krajeva Dubrovačke biskupije. Na misi se okupio velik broj vjernika, a među njima je bilo i nekoliko organiziranih hodočasnika iz drugih mjesta.

Propovijed mons. Marina Srakića:

EVANÐEOSKO SIROMAŠTVO
9. srpnja 2009.

Misna molitva današnjega blagdana ističe da je „blažena Marija Propetoga Isusa ustrajno hodila stopama siromašnoga i poniznoga Krista". A u odlomku pročitanog evanđelja Isus je odgovorio onome koji ga je pitao, što mu je činiti da uđe u život vječni: „Idi, i što imaš, prodaj i podaj siromasima… Onda dođi i idi za mnom" (Mk 10, ). Jedna od herojskih kreposti naše blaženice jest i „evanđeosko siromaštvo". Ona je ostvarila Isusove riječi: „Blago siromasima duhom, njihovo je kraljevstvo nebesko". Kad govorimo o evanđeoskom siromaštvu, ne mislimo pojednostavljeno na materijalno siromaštvo. Materijalno siromaštvo je teško, loše ekonomsko stanje a ne krepost: ono vrijedi ukoliko je znak nutarnje raspoloživosti. Takvo evanđeosko siromaštvo je živjela današnja svečarica, u tome nam je dala primjer. Kad bi oskudica služila nebeskom Kraljevstvu, ne bismo smjeli pomagati siromašnima. Naprotiv, Isus nam je zapovjedio da činimo dobro siromašnima, a ne da se uzajamno osiromašujemo.

Govoriti o siromaštvu kao o nekoj vrijednosti u suvremenom redovničkom životu nije lako, ako ga promatramo u kontekstu svjetskog siromaštva. Prema podacima:

jedna četvrtina čovječanstva živi u stanju apsolutnog siromaštva;

svake godine 15 milijuna djece u svijetu umire od gladi. 130 milijuna djece nema osnovne škole;

Milijarda i 300 milijuna ljudi nema pristupa pitkoj vodi;

Jedna trećina svijeta je pothranjena, a jedna trećina skapava od gladi;

Svakih 5 sekundi u svijetu netko umire od gladi;

U Hrvatskoj jedna trećina stanovništva je na rubu siromaštva.

U svjetlu tih činjenica mnogi su postavili pitanje, ima li smisla govoriti o siromaštvu kad tako visok postotak čovječanstva živi u siromaštvu i umire od gladi.

1. Evanđeosko siromaštvo

Ako želimo nekamo dospjeti u tom razmišljanju, onda moramo poći od Isusa, njegova života i njegova naučavanja. Apostol Pavao nas izaziva pišući: "Ta poznate darežljivost Gospodina našega Isusa Krista! Premda bogat, radi vas posta siromašan da se vi njegovim siromaštvom obogatite" (2 Kor 8,9). Siromaštvo u Crkvi je nutarnja sloboda u odnosu prema dobrima jer su ona u Gospodinu milost što ih primamo za životne potrebe i služenje u Crkvi, ona su bogatstvo što ga treba dijeliti siromašnima.

"Tražite najprije kraljevstvo Božje". Isus Učitelj uči da povjeravajući se Ocu koji hrani ptice nebeske koje ne siju, niti žanju, niti skupljaju u žitnice (Mt 6,26), ne budimo tjeskobni govoreći: "što ćemo jesti, što ćemo piti, u što ćemo se obući?"(Mt, 6,31). I veli: "Ta sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. Tražite stoga najprije kraljevstvo i pravednost njegovu a sve će vam se ostalo dodati" (32-32).

Isus i siromaštvo. Isus je živio siromaštvo. Rodio se izvan obiteljska kuće, u štali "jer za njih nije bilo mjesta u svratištu" (Lk 2,7). Rekao je: "Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin čovječji nema gdje bi glavu naslonio" (Lk 9,58). Učio je: "Zaista, kažem vam, teško će bogataš u kraljevstvo nebesko. Ponovno vam velim: lakše je devi kroz uši iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje" (Mt 19,24). Upozorio je: "Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje" (Lk 12,15). I hrabrio je: da se bogatimo u Bogu (Lk 12,21).

Iskustvo prve Crkve. Prva Crkva je tako prihvatila Isusovo evanđelje da nitko nije smatrao isključivo svojim vlasništvom ono što mu je pripadalo, nego je sve bilo zajedničko. "Doista, nitko među njima nije oskudijevao jer koji bi god posjedovali zemljište ili kuće prodavali bi ih i donosili utržak pred noge apostolima. A dijelilo se svakome koliko je trebao" (Dj. 4,32. 34.-35). Mi se neprestano hvalimo prirodnim i drugim bogatstvima Domovine Hrvatske, no malo ih je koji u njima mogu uživati.

2. Siromaštvo prema Bogu

Evanđeosko siromaštvo se prije svega očituje prema Bogu. Da, prije nego što je stanje stvari, siromaštvo označava odnos s Bogom. Biti siromašan znači shvatiti Boga ozbiljno i smatrati da je Bog središnja privlačnost svakog našeg interesa, da je on onaj koji spašava, samo je on onaj u kome možemo naći snagu. Prije nego što je odricanje, siromaštvo je izbor: izbor Boga.

Ako smo bogati pred njim, nema pomoći našem spasenju. Farizeji su bili bogati, ne toliko novcem koliko svojom vjerničkom samodostatnošću: bili su dostatni samima sebi, sigurni u ono što su znali, zadovoljni svojim religioznim ponašanjem. To je krivi stav onih koji vjeruju da su krepost i svetost  plod njihova truda, njihov uspjeh. Njima je drago "osjećati se ugodno" i misle doći pred nebeska vrata s košarom punom zasluga što su našli Boga, koji je njima ostao dužan. Bog se ne osvaja: on je onaj koji se daje onima "koji za njim gladuju", koji osjećaju da su pred njim neznatni.

Prva napast koju nam je Biblija opisala bilo je nagovaranje da čovjek ne bude siromašan pred Bogom: "Bit ćete kao bogovi", najavljivao je napasnik. Navodi praroditelje da stresu sa sebe ovisnost o Bogu, da budu kao on, da smatraju vlastitim bogatstvom ono što su primili na dar.

 Blažena Marija Propetog Isusa prije svega bila je siromašna pred Bogom, to znači posvema se otvorila prema Bogu, njegovu pozivu. Ona je poput Marije priznala: "Jer pogleda na neznatnost službenice svoje...".

3. Siromaštvo prema bližnjemu

Evanđeosko siromaštvo se očituje i u odnosu prema bližnjemu, što ne znači da moramo imati manje od drugih.

Isus nije optužio novac zato što bi on bio zlo u sebi. Zar on nije radio u svojoj nazaretskoj radionici i zarađivao da svoje uzdržavanje?

Isus je upozorio da čovjek koji je pretjerano navezan na zemaljska dobra zanemaruje Božje djelo: zanemaruje čovjeka. Čovjek odbacuje  dvije velike zapovijedi, tj. ljubav prema Bogu, kojega ne priznaje svojim Ocem i ljubav prema bližnjemu, kojega ne priznaje svojim bratom i sebično pretpostavlja svoje interese.

U prispodobi o bogatašu i siromahu Lazaru Isus nije optužio bogataša zato što je mnogo posjedovao, a ni zato što je možda do tog bogatstva došao nepravedno. Bogataševa krivnja sastojala se u tome što nije primijetio Lazara: i to je sve. I tako ga neće vidjeti kroz svu vječnost. Udaljenost što ju je postavio između sebe i siromaha je udaljenost što ju je stavio između sebe i Boga, jer Kraljevstvo Božje pripada siromasima.

Zakej je postigao spasenje ne zato što je smanjio svoj posjed, nego zato što je ostvario želju susresti se s Isusom. I radost toga susreta dovela ga je do darežljivosti: "Evo dajem...". Ako se doista ljubimo, ništa od onoga što imamo, ništa od onoga što jesmo neće ostati u našem isključivom posjedu, nego ćemo to dijeliti s drugima. Tako se dolazi do siromaštva.

Upravo u tom smislu siromaštvo-darivanje pomaže nam da shvatimo veliko kršćansko otajstvo: Kristovu prisutnost među ljudima u osobi siromaha. Na sudnji dan presuda će glasiti: "Bio sam gladan i dali ste mi jesti...". Kršćansko se vladanje potvrđuje u službi ljubavi prema siromasima, jer vjerujemo da je u njima  prisutan Krist. Izabranici će pitati: "Kad smo ti to učinili?" Doista nije lako prepoznati Gospodina pod dronjcima jednog bijednika, siromaha. Posjedovati dobra za kršćanina znači reći posjedovati s drugima.

I u tome nam je primjer i uzor današnja svečarica. Siromašna, tj. otvorena prema Bogu, ona se otvara prema bližnjemu. Uočavala je patnje ljudi, glad i neimaštinu, pa je već u djetinjstvu odlučila štititi siromahe, tu »probranu i ljubljenu braću raspetoga Gospodina", kako ih je znala oslovljavati. Iako je rođena i u djetinjstvu živjela u bogatoj obitelji, najveću radost nije doživljavala u očevim maslinicima i vinogradima  nego u siromasima, odbačenima na rub društva i prezrenima. U njima je prepoznavala lice Isusa patnika i radovala se je ako im je mogla biti na usluzi.

U duhu evanđeoskog siromaštva oni koji su odgovorni za nacionalna dobra u našem društvu pozvani su duhovna kulturna dobra i materijalna bogatstva pravednim zakonima osigurati svima.

Pozvani su donositi ili odobravati projekte u kojima se ne razbacuje sa sredstvima potrebnim svima.

Pozvani su terete pravedno i pošteno rasporediti, da u našem ravnopravnom društvu ne bude više ravnopravnijih, da primanja za rad ne budu diskriminirajuća…

U ovom sveopćoj svjetskoj krizi koja ne štedi ni našu Hrvatsku doista smo pozvani podmetnuti leđa, da se ne ponovi ono što se dogodilo nakon Domovinskog rata u pretvorbi i privatizaciji…

Nije dobro da se a limine odbacuju i zlonamjerno kritiziraju svi pothvati izlaska iz krize…

4. Siromaštvo u stvarima

Sad možemo govoriti o odricanju od nekih predmeta. Ako bi se pod siromaštvom u pogledu stvari podrazumijevalo: odreći se kojeg časa užitka, odreći se nekog suvišnog predmeta, išli bismo krivim putem. Na neki način bismo nastojali steći «svoj» raj, «osigurati» nebo. Tako bi se siromaštvo shvatilo kao dragi kamen na kruni naših zasluga i  razmetanje siromaštvom, manevriranim rafiniranom pohlepom... Ta bi krepost bila strana siromaštvu! 

Nije pravo siromaštvo ono koje oslobađa od dobara, skidanje tereta da bi se on natovario drugima na leđa. Bilo bi bolje naučiti, kako postupati s materijalnim dobrima. Čovjeku su potrebne materijalne stvari koje postoje u stvorenjima.  One su prema tome produženje njegova bića i zato njegova dostojanstva: njihova vrijednost je stvarna, upravo zato što su one sama naša vrijednost.

Nisu siromašni oni koji su se odrekli svega. Kad veli: "Blago siromasima duhom, njihovo je kraljevstvo nebesko", Isus misli na one koji su shvatili pravi smisao i duboku vrijednost stvorenja. Siromaštvo u stvarima je samo vrh sante leda koji viri iz oceana, dok se glavnina toga nalazi ispod površine...

Blažena Marija Propetog Isusa nam može biti primjer u našim prilikama. Valja prihvatiti Boga otvoriti se prema njemu, ne hvaliti se pred njim: „Hvala ti što nisam kao onaj…!" Ta otvorenost prema Bogu nužno nas otvara prema bližnjemu, jer bez te otvorenosti otvorenost prema Bogu je lažna. Nažalost, mnogi su zloupotrijebili situaciju, obogatili se na račun nemoćnih, rubnih i smatraju da su kršćani. Ono što su drugi stekli teškim radom, pojedinci su koristeći nedorečene, a katkada i nehumane zakone prigrabili sebi. Njihova veličina propada s njima, nestaje s njima. Neka proslava blagdana naše zaštitnice bude prilika de o pravim veličinama razmislimo…