Petog dana devetnice u svetištu blažene Marije Petković u Blatu na Korčuli euharistijsko slavlje predvodio je o. Marko Kornelije Glogović, provincijal Hrvatske pavlinske provincije i voditelj udruge Centar za nerođeni život »Betlehem« u koncelebraciji s don. Mihaelom Čavlekom, župnikom u Smokvici.
Sa don. Mihaelom stigla je i grupa hodočasnika, kao i pjevački zbor iz Smokvice koji je svojim pjesmom uzveličao euharistiju.
U svojoj npropovijedi o. Marko je istaknuo važnost Božje riječi u životu vjernika, postavivši pitanje da li je uopće čujemo ili su naše misli negdje daleko i dopuštamo da ona prođe mimo nas. Istaknuo je i važnost zahvaljivanja, kao i važnost iskrene autentične molitve. Donosimo nekoliko misli iz propovijedi:
»Velika je milost da imamo ovo zajedništvo u molitvi, u razmatranju Božje Riječi, da dozvoljavamo Gospodinu Isusu da nas okuplja oko svoga praznog groba i oko ovog groba gdje se nalazi tijelo naše drage blaženice, u ovoj devetnici, da nas ona zagovara. Ona zaista gleda Gospodina i prinosi mu naše nevolje, sve naše probleme, sve naše muke.

Gospodin nam daruje danas osim toga zajednioštva, osim sebe pod prilikom kruha daje nam i svoju Riječ. Ona je temelj svega onoga što proživljavamo u Crkvi. Zato je strahovito važno slušati ono što nam Gospodin kaže, da ne bismo slušajući sebe ili druge zalutali. Mogu to biti naši najbliži, ali nas ne mogu razumijeti onako kao Gospodin koji nas je stvorio. „Ti me proničeš svega i poznaješ“, kaže psalam.
Sveta Božja Riječ ima sve odgovore i može nas ispuniti, može nas preusmjeriti i moža na obratiti. Zato je važno da li smo išta iz te Riječi čuli. Ako nismo čuli, sami smo krivi. Ili smo dozvolili našim ovozemaljskim problemima da zagluše našu svjest, naše biće, naše srce ili smo dozvolili nekim drugim ljudima, ili smo si sami zatisnuli uši da ne bismo čuli istinu.
Gospodin sigurno nije ljut ako ne čujemo, ali je žalostan ako ne čujemo rješenja za naše probleme. Onda ih tražimo na drugim mjestima ili bježimo u grijeh.
Majka Ezava i Jakova je simbol, slika majke Marije, koja gura ovog svog drugog sina naprijed, da dobije očev blagoslov, zato što ona ne želi da netko bude drugi, da netko bude zadnji, da netko bude neprimijećen, da netko ostane bez blagoslova. Tu je velika poruka: Gospodin želi blagosloviti tvoj život, ne želi da trpiš ne znajući zašto nosiš taj križ. Gospodin želi dati svoj blagoslov, ne želi da mi budemo negdje odbačeni, da nas tjeskobe ovoga života satru. Želi da baš u tome primimo blagoslov. Mi krivo mislimo, da imamo blagoslov kada smo prvi, kada smo glavni, kada nam dobro ide, kada nemamo zdravstvenih problema. Božja Riječ, na mnogim stranicama govori da smo blagoslovljeni baš u križu, baš kad smo slični Jaganjcu Božjem, baš kada smo razapeti, kada nam ne ide prema svome planu. Tada je Gospodin najbliže i dotiče nas na poseban način jer smo najsličniji njegovom Sinu patniku. Otac gleda tu sliku trpećeg Sina u nama.
Zahvalnost Gospodinu je temeljni odnos s njime. Ako zahvaljujemo nikada nećemo pogriješiti. Sve što imamo i svi oni koji iammo dar su Gospodinov, zato mu trebamo neprestano i radosno zahvaljivati.
Djela koja je činila blažena Marija Petković proizlazila su iz njenog susreta s Gospodinom. Toliko se predala Gospodinu da je ova zemlja nije mogla zadržati, toliko je bila prožeta Gospodinom. Tako i nas poziva da uđemo u takvu molitvu, da uzdignemo srce Gospodinu.
U evanđelju Bog se čudi kada se mi sa svete mise vraćamo isti svojim kućama. To nije u Božjem planu. Kada mi molimo i čitamo Božju Riječ i isti se vraćamo doma, u situacije koje su iste, bez one snage, bez onog svjetla koje nam se ovdje nudi. Zato Gospodin kaže ja želim vama dati nešto novo, novo srce, novi stav, nove životne poglede. Nama ovaj susret mora biti tako snažan da nas preokrene iznutra, da nešto novo učini u našim odnosima. Ne možeš ovdje biti, slušati Božju Riječ, primiti Tijelo Kristovo, a dalje biti u alkoholu, u kocki, u preljubu, u bogopspvci ili vjerovati nekim drugim, krivim bogovima. Ne možemo ovdje biti anđeli, a izvan toga netko drugi. Gospodin kaže: budite novi, dajem vam tu milost, primite je, drugim očima gledajte situacije svoga života, promijenite svoje srce. Mi smo tvrdi, mislimo da bližnji moraju izgledati onako kako smo mi zamislili. To je oholost, prvi grijeh. Dobro pamtimo negativnosti koje smo doživjeli, negativne riječi, a Božju Riječ koja donosi novost, koja želi dati novo srce ne čujemo.
Ako autentično molimo, onda ćemo i dobiti. Zahvalimo danas što možemo primiti Tijelo Kristovo, koje će nam dati snagu, koje će nam dati blagoslov«.

Nakon euharistijskog slavlja u samostanskoj dvorani, s.M. Vianeja Kustura održala je predavanje na temu: »Bogu posvećeni život bl. Marije Propetoga kao proročki, eklezijalni i eshatološki izazova danas«.

s.M. Jasminka Gašparović