Danas, 20. studenoga 2008. obilježava se osamnaest godina od smrti prerano preminulog blatskog novinara i pjesnika Momčila Popadića. Rodio se 25. ožujka 1957. u Blatu, a cijeli njegov život obilježilo je pisanje.

Ostavio je iza sebe šest zbirki pjesama "Glasno doba godine" koje je objavljene 1966."Igračke mutnog uma","Gospodin O i njegova ljubav","Sunce šafranove boje","Pučke svečanosti","Finski nož", jednu knjigu memoarskih proza "Živit u strpjenstvu ili Momo, zašto se kriviš", sedam dramskih tekstova za lutkarsku scenu, neobjavljenih, ali izvedenih u lutkarskim kazalištima, niz pjesama i kratkih proza, reportaža, eseja, prikaza i bilješki. Danas je najpoznatiji po svojim stihovima jer se mnoge njegove pjesme i danas izvode i pjevaju poput "Ča je život vengo fantažija","Oprosti mi pape", "Skitnica", "Tonka", "Ne budi me mati", "Da mi je biti morski pas" i mnoge druge.

O Poapdićevom stvaralaštvu njegov dugogodišnji prijatelj i suradnik zapisao je:"U svakom pogledu, Popadićevo pjesništvo jest pjesništvo zavičaja, osunčanoga mediteranskog, korčulanskog, blajskog krajolika u kojem treperi bogati život, čudesno djetinjstvo, radost življenja, uspravni ljudi, obični susretaji, osjećanje tla i pripadajuće mu flore i faune, vjernost tradicijama, poštovanje velikog u malom, gomile, uvale... Bio je majstor pretvaranja vidljivog u apstraktno, pejsaža u raspoloženja, ulice u intimu, tvarnog u krilati ugođaj."