Dva dana  na otoku površinom petnaesak puta većem od Korčule ( uz  Ibizu, Menorcu, Formenteru i Cabreru pripada arhipelagu Balearskim otoka ) na kojeg godišnje pristigne više od 8 milijuna turista malo je da se bolje upozna i daje sud o tom svjetski poznatom odredištu. Usporedbe sa našom Korčulom stoga smo mogli onako  usput praviti sa tek djelićem Mallorce - mjestom El Arenal udaljenom 10-tak km od središta Palme u kojem je boravila korčulanska ekspedicija. Uzorak i usporedba baš i nije reprezentativna, no ipak...

Image

 Turist ovdje odmah zapazi ljubaznost, osmijeh, uslužnost i gostoljubivost na svakom koraku, kod svakog recepcionera, konobara, prodavača, taksiste, policajca. Sve je podređeno zadovoljnom gostu, tome da se što više zaradi i na jedan profinjen način od njega izvlači što više novca...
   Stotinu kilometara širokih autoputova vode od aerodroma po cijelom otoku pa tako i do El Arenala, u kojem su i brojne uske ulice sa hotelom do hotela. Problem parkiranja izrazito je prisutan, no vlada red i nema većih problema u prometovanju. Autobusi dovoze turiste gotovo pred svakog hotela gdje su u pravilu poštuje bus parking. Žuta crta, tvrdi mi recepcioner u hotelu, u cijelom se gradu u centimetar poštuje što sam se i sam osvjedočio, a pređe li je se i malo kotačem intervenira minijaturni pauk u nadležnosti lokalne policije - stalno prisutne po ulicama. Na mjestima rezerviranima za invalide, autobuse, kontejnere za otpad, hidrante, ulaze u butige i portune uočljive su naljepnice sa brojevima policije koju u  slučaju pogrešnog parkiranja bez pardona pozivaju ne samo vozači već i - prolaznici ! Intervencija pauka i odvoženje vašeg vozila u podzemnu garažu platiti ćete 85 eura.
     U ovom dijelu Mallorce najviše je njemačkih turista, čini se ipak niže platežne moći koji svakodnevno pristižu na aerodrom Son Sant Joan - poslije Madrida i Barcelone treća zračna luka po prometu putnika u Španjolskoj. Ljetuju relativno jeftino - primjerice puni pansion u hotelu sa tri zvjezdice kojem smo i mi boravili stoji 25 eura. Cijene u restoranima niže su nego kod nas - ručak se tako može dobiti i za 5 eura, piće je otprilike kao u našim restoranima čak i niže, da ne govorimo o hrani i piću u samoposlugama. Dodajmo tome i veliki broj low cost zrakoplovnih tvrtki koji hrle i privlače na Mallorcu niskim cijenama letova.
    Deseci tisuća turisti doslovce se prže na suncu i pijesku sedam kilometra duge plaže čuvene Platja de Palma u koja  već ujutro postaje pravi ljudski mravinjak. U vrijeme ručka taj mravinjak seli se nasuprot plaže u gotovo beskrajni lanac malih i većih restorana, picerija, butigi, pančopa, raznih potrebnih i nepotrebnih servisa, rentavanja raznih kopnenih i vodenih prometala - zapravo u carstvu svega i svačega. Tu je i veliki jedriličarski centar  i  ogromna marina jedna od četiri u Palmi koja ukupno nudi preko 2000 vezova. Svi žive, imaju korist i neki interes od toga mravinjaka. Odnos prema gostu i način kako od njega što više zaraditi na fin kulturan način, pa red, čistoća i poštivanje propisa na ulicama ono je što smo za kratkog boravka na Mallorci mogli uočiti i što bi naši turistički djelatnici, gradski očevi, ali zapravo svi mi korčulanski otočani od Mallorce mogli naučiti. Zašto ne i to da relativno mali El Arenal ima jedan od najvećih Aqualand parkova u Evropi ili da je u obližnjoj Can Pastilli svjetski  poznati akvarij sa preko osam tisuća raznih morskih vrsta kojeg su neki od nas imali sreću posjetiti..
      Nažalost masovni turizam ovdje zasigurno ima i svoju drugu stranu medalju – mjesto u mnogo čemu gubi svoj identitet, uz milijune turiste iz čitavog svijeta privlači i  brojne doseljenike željne zarade i njihove običaje. Često se u tom podilaženju turistima zna i pretjerati. Tako recimo u inače bogatoj ponudi originalnih  suvenira Mallorce ( simboli otoka su npr. stare vjetrenjače ili endemski gušter tkz. sargantana ) nudi se bumerang ili neki tipično afrički suvenir sa natpisom «Pozdrav iz Mallorce» ili recimo na svakom koraku ogromna je ponuda dresova i navijačkih rekvizita klubova Bundeslige, dok dresa domaće isto tako poznate FC Mallorce nema ni za lijeka ....
    Noćni život El Arenala nismo imali prilike upoznati, zapazili smo tek da gužve po ulicama počinju oko jedanaest, ponoć. Zadnjeg dana boravka, rano ujutro  na putu prema aerodromu uočili smo po ulicama brojne «polu» i «mortus» pijane, bučne, vjerojatno ponekad i neugodne turiste - nažalost često mlade, gotovo maloljetne osobe...
    Pitate li mene – običnog turističkog laika za mišljenje o tom nama još stranoj vrsti turizma onda bih iskreno rekao – «Ne, hvala lijepo takovom turizmu na našem otoku ! Čuvajmo Korčulu -  ovi naš lipi škoj i njegove vrijednosti , ali ne samo deklarativno – nemojmo je puno mijenjati - neka mravinjak sa kilometarske Playa de Palma, tisuće škatula od hotela i ogromni aerodrom budu podalje od nas ! Siguran sam da dobar dio od onih osam milijuna turista kada bi došao na naš otok više nikada ne bi poželio  mravinjak El Arenala i da bi se vraćao  lumbarajskoj Pržini, grižama  Proizda i Badije, drevnoj Korčuli, lipama blajskih Zlinja, hladovini Ošjaka... U tome im svi skupa pomognimo, posebice odnosom prema njima i općenito prema djelatnosti koja nam izravno ili neizravno život znači, a kojeg su Mallorca i njezini žitelji odavno usvojili...

 

Više od 80 fotografija Nenada Kosovića uglavnom korčulanskih sudionika 13.
Svjetskih otočnih igra možete pogledati na link
http://www.medplov.hr/slike/slike.htm


Ispis