U sklopu kulturne manifestacije Tjedan Blata, nakon svečanog otvaranja Tjedan Blata, u maloj dvorani Doma kulture otvorena je izložba skulptura Frane Franulovića "Mriještenje jajica".

Na izložbi su posjetitelji imali priliku pogledati novu seriju skulptura nastalu u ovoj 2010. godini na Prižbi. Izložbu je otvorio Tonči Padovan.

"Lice mu je prekrila tamna sjena i bio je nalik crnosivu kamenu sienske katedrale, koji odolijeva stoljećima patnje. Nemir mu je hranio dušu, a ja sam čekala nijema, gledajući spretne ruke koje su mi uzele mjeru postojanosti. Drhtala sam pred magom kojem su Parke podarile trajanje. Pitala sam se kako tako nevino i naivno, krhko biće, satkano od svemirskog praha umakle sreće podnosi BOL. Odakle je stigla? Znam, trošni su i ranjivi izblijedjeli krovovi staroga grada, koji jedva podnosi rominjanje umiruće proljetne kiše. Proljeće je. Utjeha. Zašto on to ne može podnijeti? Sjećam se, gledala sam ga razgoračenih očiju kada je nečujno ispunjavao prostor i vrijeme nervozno odmjerenim pokretima. Slutih nevolju. Rođen je u praskozorje sunčanih zraka i blagog šuma mora. Je liostalo od toga nešto u njegovoj duši kako bi mogao putovati i prijateljavati s POSEJDONOM? Ništa nije odbacio, održavaju ga niti odabira i sliježe mu duša u prašini.
Opraštam mu oporost grimiza koji ga izjeda. Treba li mu podariti bogove kao prosjake duše? Ne. Dane razapetosti i prevare glođu štakori prljavoga grada koji tone u nepostojećoj magli. Evo, poklanjam mu riječi Margarete Yourcenar:"Kradljivci od nas žele samo naše prstenje, ljubavnici tijelo, propovijednici naše duše, ubojice naš život. Mogu mi ga uzeti. Kladim se da ga neće moći promijeniti." GRAD te neće zaboraviti kako bi te jednog dana mogao bistrim okom gledati. Pitam se postoji li fotografija duše. Ne, dušo, ne volim forenzičare. Zašto? Zato što volim more, škrapu, vjetar, sunce, let galeba, bijeli brod, plimu, oseku, orkansku buru, ludo jugo; i ne volim čak ni sebe samu, a kamoliorinule duše. Jesi li vilenjak? A tvoj grad grad vilenjaka? Ne znam. Vi možete uvijek nestati, odlutati i bit ćete smrtni, a besmrtnost je samo kraljica ispunjenja. Oporost duša i srca, kojih nema, prate otkucaji ruzinavih kazaljki na bezvremenoj uri. Izlokane zidine grada skrivaju nove nemoći. Uzlete sunčanih praskozorja potiru prilagođeni beskućnici. Tmina je prekrila sve što stoljećima stameno svjedoči ljepotu Ruku. Jednoga dana ipak ćete biti besmrtni i počivati u muzeju Ruku, a ja ćuu morske dubine zaroniti, nošena zovom nekoga novog vilenjaka."
                                                                                                                                                                          Vesna Prga