IN MEMORIAM: MOMČILO POPADIĆ 1947. - 1990.
Danas, 20. studenog 2009. obilježava se devetnaesta godina od smrti prerano preminulog blatskog novinara i pjesnika Momčila Popadića, rođenog 25. ožujka 1947. godine u Blatu.
Momčila Popadića pamtimo kao vrsnog pjesnika čije su pjesme ostale skupljene u zbirkama "Igračke mutnog uma", "Gospodin O i njegova ljubav", "Pučke svečanosti" i "Finski nož". Objavio je i knjigu proza "Živit u strpjenstvu" ili "Momo, zašto se kriviš", te nekoliko tekstova za lutke odigranih u Zadru i Splitu. Momčilo Popadić za prijatelje Pop bio je poznat i kao vrstan novinar, pisac reportaža, žanra u kojem se novinarstvo i književnost dodiruju i isprepleću.
Jedan je od najznačajnijih uglazbljenih "pjesnika Dalmacije", uz Tomislava Zuppu i Jakša Fiamenga, najuže povezan uz zlatno razdoblje Zdenka Runjića i njegovu suradnju s Oliverom Dragojevićem.
U tom razdoblju u suradnji s Rajkom Dujmićem nastala je jedna od najboljih ljubavnih balada "Tonka", ali i "Čuješ li me jel' ti drago", "Ključ je ispod otirača", "Momo zašto plačeš"... pjesme koje su obilježile sedamdesete i osamdesete. Za Momčila kažu da je uvijek pisao "iz sebe" i "za sebe", prezirući "narudžbe". Jedan od njegovih najboljih tekstova "Oprosti mi pape" ostvaren u suradnji sa Zdenkom Runjićem i Oliverom Dragojevićem, do Zdenka Runjića je došao uz poruku, "Evo ti tekst, a ti ga uzmi il' baci!"
Jedan je od najznačajnijih uglazbljenih "pjesnika Dalmacije", uz Tomislava Zuppu i Jakša Fiamenga, najuže povezan uz zlatno razdoblje Zdenka Runjića i njegovu suradnju s Oliverom Dragojevićem.
U tom razdoblju u suradnji s Rajkom Dujmićem nastala je jedna od najboljih ljubavnih balada "Tonka", ali i "Čuješ li me jel' ti drago", "Ključ je ispod otirača", "Momo zašto plačeš"... pjesme koje su obilježile sedamdesete i osamdesete. Za Momčila kažu da je uvijek pisao "iz sebe" i "za sebe", prezirući "narudžbe". Jedan od njegovih najboljih tekstova "Oprosti mi pape" ostvaren u suradnji sa Zdenkom Runjićem i Oliverom Dragojevićem, do Zdenka Runjića je došao uz poruku, "Evo ti tekst, a ti ga uzmi il' baci!"
TONKA
Jedno pored drugog dišemo u tami,
a jesmo li skupa i da li smo sami.
ti si negdje drugdje ja te samo pratim
na prstima onda u svoj san se vratim.
Tonka, gdje si sada dok ti ljubim rame
jesi li još budna da li misliš na me
Tonka, reci cvrčak, Tonka, reci more.
brzo nešto reci da ne bude gore.
Sve su bitke dosad izgubljene trajno,
dobijmo bar ovu to bi bilo sjajno.
u mraku se žari jedna cigareta
kao svjetionik na početku svijeta.
Sebična ne budi, sve moje, sve moje,
ne kradi mi jastuk, jastuk je za dvoje
Tonka budi ista, budi takva čudna
samo budi blizu i još malo budna.
Tonka, reci cvrčak, Tonka, reci more
brzo nešto reci da ne bude gore
pogledaj, po zidu igraju se sjene
Tonka, dođi bliže, privij se uz mene.