U iščekivanju svijetla nade, kada se Bog nastani među nama i čovjekom postane, u tami Betlehemske noći, želim podijeliti s vama radost Djetetova rođenja, želju ljubavi i mira, novih izazova i novih nadanja.
       Život je poput putovanja u vlaku. Ljudi ulaze i silaze. Za nekih zaustavljanja znaju se dogoditi ugodna iznenađenja. Čovjek proživljava sretne trenutke, ali ima i nezgoda, nesreća, žalosti.

....

    Kad se rodimo i kročimo u vlak, susrećemo se s ljudima za koje mislimo da će nas pratiti tijekom cijeloga našega putovanja. Primjerice, naši roditelji…
    Nažalost, istina je posve drukčija. Kadli-tadli  oni će sići s vlaka i ostaviti nas bez svoje ljubavi, svoje naklonosti, nježnosti, bez svoga prijateljstva i svoga društva.
    Međutim, u vlak će ući druge osobe koje će nam biti veoma važne. To.su naše obitelji, naši prijatelji, ljudi koje susrećemo i koje ćemo zavoljeti u svome životu.
    Mnoge osobe koje ulaze gledaju na putovanje kao na kratku šetnju.
    Drugi pak , na svojoj vožnji kroz život, nalaze samo žalost i tugu. Ali ima i onih koji su u vlaku za vožnje uvijek nadohvat ruke, te spremno pomažu onima kojima treba pomoć. Mnogi nakon svoga silaska s vlaka ostavljaju iza sebe trajnu čežnju.  Mnogi nas sunovraćuju u duboku nevolju. Mnogi ulaze i silaze, a da ih nismo ni zapazili. Čudi nas što su mnogi putnici koji su nam najdraži negdje u nekom drugom vagonu.
    Ostavljaju nas same u tome odsječku našega putovanja. Naravno da nas to ne priječi uzeti na sebe tegobe putovanja i samoće potražiti ih te se pokušati  smjestiti u njihov vagon.Međutim,na našu žalost ne možemo sjesti uz njih. Mjesto je  pored njih već netko drugi zauzeo.
    I takav je život. Prepun izazova, snova, maštanja, nadanja, prepun sastanaka i rastanaka, bez ponovnoga sastanka. I nikad se ti trenutci ne će vratiti. Pokušajmo, poštovani sugrađani, od svoga putovanja kroz život učiniti najbolje što možemo. Pokušajmo sa svima u vlaku biti u miru. Pokušajmo u svakome od njih vidjeti ono najbolje što je u njima.
    Sjetimo se i toga da na svakome odsječku životnoga kolosijeka netko od suputnika može ‘iskliznuti’, te da treba naše razumijevanje i simpatije. I mi ćemo možda ‘iskliznuti’ s kolosijeka. I vjerujemo da će se netko naći tko će nas razumjeti. Daleko je najveći  misterij tog putovanja što ne znamo kad ćemo  napokon sići s vlaka,  ne znamo ni kad će naši suputnici sići. Pa ni oni koji sjede tik uz nas.
    Bit ćemo veoma tužni i žalosni kad budemo morali sići zauvijek s vlaka. Vjerujem da će veoma boljeti rastanak s nekim prijateljima koje smo sreli za vrijeme putovanja,  koji su nam postali dragi.
    Veoma će nas ražalostiti što ćemo morati ostaviti svoju djecu same. Međutim, gajimo nadu da će doći i glavni kolodvor. Tada ćemo vidjeti kako svi oni pristižu, sa svom prtljagom što je za ulaska u vlak nisu imali. To će nas silno obradovati. Usrećit će nas činjenica, te pomisao da smo im pomogli povećati putnu prtljagu,  da smo u nju stavili  prave sadržaje. Trudimo se i nastojmo  da imamo sretno putovanje te da se na kraju sva muka stostruko isplati. Pokušajmo da pri silasku s vlaka ostavimo prazno sjedalo, koje budi u ostalim putnicima što nastavljaju putovanje,  čežnju,  lijepa i ugodna  sjećanja, ostavimo im svijetlo Betlehemske noći.
    S ovim mislima utječem se s Vama u Novo ljeto, s željom o ispunjenju svih vaših malih i velikih očekivanja.
    Stoga, svima Vama i vašim obiteljima, ma gdje bili,  želim u ime Općine Blato i u svoje osobno ime  čestit i blagoslovljen Božić,  Božić pun svjetlosti, nade i života u Vašim srcima, s kojim ćemo zajedno u  sretno Novo ljeto uz obilje zdravlja i radosti.

Načelnik
Ivo Gavranić